Marija Kondres

U snu sjekač palminog lišća

zovu ga još i čuvar plaže

spašava vaš život skokom s Mauritiusa.

Imate sreće jer na Zealandu ne rastu palme.

Na šiljak hridi sred crnog oceana

Sjela je da zapali zadnju cigaretu.

Goli joj Mjesec priđe s leđa

Tu sam izdajniče!

 

Pogladi svoje prekrasne ljuske

i skoči da ugasi opušak

al uhvati je Mreža,

iskon njezinih progonitelja,

tkivo morskih lovaca.

 

To nisam vidio, osim u snu,

Ali sam je volio pa znam da je tako bilo,

Jer sam sam pirat i ribar,

Krvnik joj i osvetnik razderanih mreža

I nosim njezino prokletstvo.

 

Od svih bića što čekaju ljubav

Meni je bačena kreatura

pola žena pola riba a nijedno

ljigava i odurna

A opet sjajnija od

žena koje ne prevrću brodove i galije.

 

Iskopao sam joj oko kojim je namigivala

Bataljunima kapetana prije mene

I mornarima koji joj s palube

Bacahu razdrljene smokve

Dok je mlatila repom

I uživala što je raspolućena

Što joj ne mogu ništa.

 

Sad je slobodna ko što je i bila

Prije njihove mreže i moga mača

Sretna je okončala

i pod ljuskom neću više naći

smisao kopna ili mora

Srž izvrnutog bića.

Jednu ribu uzalud su lovili

love je i sada

a ona misli da je pripitomljena,

ona se ne udaljava,

praćkanje na površini igra je njena.

 

Morska domaća životinja.

Znaju je

zlatne oči kuće na obali

i hvata mreža sunčanih zraka.