Leon Kondres

Kada dođem iz škole, noge me bole.

Gledam ono cvijeće kako postaje sve veće.

Mama moja drži ga na balkonu,

puno blata ostane mi na đonu.

To me cvijeće budi kada mi dođe

onaj Leon ludi.

promatram ga polako

i oblačim svoj sako.

Drago mi je to cvijeće,

moja ga mama vidi i kad nema leće.

Ali to je ipak džungla plava,

pa će se izvući živa glava.